Dragi župljani,

pred nama su dani prepuni blagdana, obiteljskog zajedništva, obilja i radosti, no ti isti dani na drugom kraju zemaljske kugle obilježeni su tugom, tjeskobom, bespomoćnošću, glađu i neimaštinom.

Posebno smo svi osjetljivi na djecu koja su se rodila, žive i odgajaju se u takvim prilikama. Budući da smo svjesni da ne može svako od nas odvojiti 100 eura za školovanje takve djece, pozivamo Vas da sa samo 50 kuna sudjelujete u akciji "Cipelice" i beskrajno usrećite jedno afričko dijete!!

Svi zainteresirani moći će novac donijeti nedjeljom nakon misa (svećenicima). Sav prikupljeni novac bit će upućen misionarki Ivani Parlov preko udruge Kolajna ljubavi!

MIOVCI Mertojak, prosinac 2010.g.

Pismo misionarke iz Tanzanije

Sigurno svi razbijate glavu što pokloniti najbližima, što obući za Novu godinu, gdje otići na doček… Lako si mogu predočiti strku i zbrku po trgovinama, agencijama… Svega toga na ovoj strani svijeta nema.

Dapače, ovi ljudi svakodnevno nadničare kako bi si bar za blagdane mogli osigurati "pristojan" obrok (palenta ili riža s grahom, nesto povrća + meso, o kojem inače mogu samo sanjati)... :(

Ali, ovo je i vrijeme kad se moji mali prijatelji pripremaju za novu školsku godinu koja počinje u siječnju. Treba pripremiti novce za školarinu, uniformu, cipele, bilježnice… Od svega ovog cipele su najskuplje, jedan par košta 40-60 kn!

Ipak, većina roditelja nema čak ni toliko pa nerijetko možete vidjeti djecu kako u školu idu bosonoga ili u starim, poderanim cipelicama. Lakše je kad je sunčano, ali problem je što je ovdje od prosinca do travnja kišno razdoblje…

Neću vam ni pisati kako je djeci bez roditelja i o kojima se većinom skrbe djed i baka koji definitivno nemaju nikakve doprinose kako bi pomogli svojim unucima. Totalno su bespomoćni, a bespomoćnost je nešto najgore što se čovjeku može dogoditi.

I onda sam se ja zapitala kako im pokušati pomoći?! Kako izbrisati barem jedan dio tog ružnog osjećaja vječno prisutnog u njihovim pogledima i mislima?

E, pa cipelicama! :))

Stoga vam upućujem jedno pitanje i molbu: jeste li spremni odreći se 50-ak kuna kako bi beskrajno usrećili jedno afričko dijete? Može li to biti vaš poklon onome kome je neizmjerno potreban???

Vjerujte mi da niste ni svjesni koliko osmijeha ćete izmamiti na njihovim licima. Zato vas ja molim, u svoje ime i u ime svojih malih prijatelja, da uljepšate njihovo školsko doba i olakšate muke njihovim roditeljima ili skrbnicima.

Ne mogu vam ni opisati koliko će im to značiti.

Od srca vam hvala!